Izložba crteža Vesne Sekulić

Premier nikad brzi gm 600x130 1 235

Vesna Sekulić, akademska umetnica iz Leposavića predstaviće u petak, 10. marta 2023. godine u Modernoj galeriji Kulturnog centra izložbu crteža naziva “Izopačeni”.

Otvaranje izložbe je u 18 sati.

Vesna Sekulić je rođenau Kosovskoj Mitrovici. Završila je Srednju Umetničku školu u Kraljevu, zatim Fakultet umetnosti (Univerzitet u Prištini, Kosovska Mitrovica), likovni odsek smer slikarstvo ( klasa profesora Zorana Furunovicа, 2015 godine), a potom i master studije na odseku za slikarstvo (2017. godine). 

Iza sebe ima više samostanih i kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu.

Član je Kluba likovnih umetnika ,,Raška škola” i predsednica Udruženja likovnih umetnika Kosova i Metohije. 

Rosalia – STO GODINA IZOPAČENOSTI

Pre nešto više od sto godina, jedan mladi umetnik se bečkoj javnosti predstavio crtežima aktova i portreta. Linija na njegovom crtežu bila je izlomljena, nemirna, agresivna a boje na ljudskoj koži vividne i morbidne; boje poput modre, zelene, crvene… Ljudske figure u neverovatnim posturama, eksplicitni detalji poput genitalija i uznemireni izrazi lica su slike iz života sa kojima je čovek dvadesetog veka bio upoznat i pre ove izložbe. Međutim, videti ovakve delikatnosti transparentno izložene u krugu elite i uglednih građana, previše je aludiralo na izopačnu psihu ljudskog roda. Bečka javnost je isuviše volela sebe da bi to prihvatila, pa je zato odlučila da stigmatizuje tog mladog umetnika i njega i njegovu umetnost proglasi za aberantne. Taj mladi umetnik je Egon Šile i tek posle samo pola veka, kada je društvo krenulo da prihvata sopstvenu izopačenost, publika je  prihvatila njegov rad i specifični senzibilitet. Hrabrost Šilea je imala odjeke na ekspresioniste, apstraktne ekspresioniste, kao i na savremene umetnike.

Mlada umetnica Vesna Sekulić, čiji opus nastaje sto godina posle Šilea, izlaže radove koji imaju dodirnih tačaka sa problematikom ljudske intime i seksualnog iskustva od pre sto godina, društvu koje je zadržalo određene konvencije od pre sto godina.

Današnje pitanje seksualnosti je jedno od najopštijih mesta u politici, društvu, umetnosti. Pitanje pozicije moći, patrijarhata i dominacije jednih nad Drugima je takođe opšte mesto. Radovi Vesne Sekulić se ne zadržavaju na dva spomenuta punktuma, već oni formiraju novo polje istraživanja i problematiku koja diferencira sve fine prelaze između čoveka kao seksualnog bića i čoveka kao bića željnog moći. Fini prelazi  između društveno neprihvatljivog i prihvatljivog. To je ambivalentnost koja postoji u svakome od nas i koja, na momente, prerasta u dvostruke standarde. Gde je ta tanka linija između zdrave seksualnosti i seksualnosti kao patologije, i ko tu liniju povlači? 

Vesna po prvi put publici predstavlja seriju crteža i piktograma. Crteži ljudskih figura i delova tela prikazani su kroz emotivno snažan i crtački agresivan gest, bilo da je to potez četke ili urezan crtež hemijskom olovkom. Kada pogledamo crtež, vidimo aktere usred eksplicitnih činova; oni nemaju lik, oni nemaju imena; njima se jedino pol razaznaje. Vidimo figure stilizovane do te mere da asociraju na simbol čoveka koji se koristi pri ilustrovanju uputstava u saobraćaju. Ovako stilizovane figure, poput ogledala, traže od posmatrača da se reflektuje i da sebe vidi kao aktera u ilustrovanoj situaciji. Pokreti prikazanih tela su oštri, nagli, ukočeni, violentni, baš kao i način na koji ljudi tretiraju svoju seksualnost i seksualnost ljudi oko sebe. Iako brutalni činovi i ostrašćeni akteri prednjače kroz ciklus crteža, Vesna ipak priređuje par radova sa motivima nežnih dodira i fino modelovanih oblina tela. Tako posmatračev pogled može da putuje između dve krajnosti i suptilnih varijacija između njih.

Ono što je sigurno jeste da se pred Vesninim radovima ne ostaje ravnodušan; ili ćemo prećutno odobriti ono u šta gledamo, ili ćemo javno oceniti njen rad kao takav, ali nećemo ostati imuni na činjenicu da su razni oblici prestupništva i devijantnog ponašanja i danas, posle sto godina, deo sadašnjice u kojoj živimo. A ko na kraju određuje šta je moralno? Mi?

 

Beograd, 27.06.2020.

Aleksandar Rakezić

 

Podeli ovaj članak sa ostalim prijateljima